Posebna Zlarinska mjesta

Zlarin ima najdužu otočnu rivu u Hrvatskoj, dugu čak 131 metar, a široku 16 metara. Donosimo vam njegova zanimljiva mjesta i specifičnosti.

Prodavaonica i radionica s koraljnim nakitom 

Za boravka na otoku, možeete posjetiti radionicu i prodavaonicu koraljnim nakitom koja još njeguje ovaj već pomalo izumirući obrt.

Zog s balotama

U samom mjestu Zlarinu može se vidjeti tipično tipično seosko mjesto okupljanja muškaraca, teren za karakteristično mediteransku igru boćanja koju u Dalmaciji zovemo "balote".  Oni koji žele, mogu posuditi balote na brodu i buletin s uputama o igri i probati odigrati je. Javite nam kakvo je vaše iskustvo.

Skroviti izvor slatke vode i crkva uznesenja Blažene Djevice Marije

Na Zlarinu možete vidjeti baroknu župnu crkvu, građenu u 18. st (1735.-1740), prema nacrtima Domenica Focozzia jednog od najpoznatijih oltarista Italije. Sadrži sedam oltara.

Podignuta je na mjestu nekadašnje kapelice iz 14.stoljeća za koju se spominje da je nastala na temeljima kasnoantičkog hrama, kraj gornje vode.

U jednom od sedam njenih oltara čuva se tijelo sv. Fortunata, zaštitnika otoka i pomoraca, rimskog časnika mučenika kojeg je kanonik Stjepan Makale dobio iz rimskih katakombi od pape Pija VI. Priča se da je kanonik Makale tijelo sv. Fortunata čuvao dvije godine u svojoj vlastitoj kući dok nije uspio s crkvom sklopiti sporazum o vlasništvu. Relikviju je opremio blistavim odijelom, sabljom i prstenom.

Crkva je zanimljiva i po predaji koja se prenosi generacijama, a odnosi se na izvor slatke vode koji se nalazi hotimice upravo ispod glavnog oltara jer se vjeruje da gradnja na izvorima u vjernike unosi pokajničko raspoloženje. U prilog toj priči, stoji činjenica da se ispred same crkve zaista nalazi bunar za kojeg se ne zna točno od kud se puni.

Crkvica sv. Roka

Crkvica se povezuje s vremenom zlosretne kuge koja je u 17. stoljeću poharala grad Šibenik.

Iako su mnogi od oni koji su bili povezani sa Zlarinom uspjeli naći utočište na otoku i spasiti se, mnogi su na otok stigli već zaraženi. Tako su na otoku od kuge preminula tri brata, Josip, Marko i Roko Bratić. Markov sin Marko je u spomen ocu i stričevima, nad njihovim grobovima dao sagraditi crkvicu s titularom sveca zaštitnika od kuge. 

Urušeni krov crkvice je bio je obnovljen sredinom 20. st, a kosti braće su premještene na obližnje groblje.

Crkva sv. Šime i trag palače 

Zlarinska crkvica sv. Šime s oltarom sv. Šimuna s Djetićem, nastala je kao primjer prakse plemića da uz svoje dvorce i palače grade kapelice ili crkve.

Dok je „palazzo“, koji je promijenio mnogo vlasnika, sada u ruševnom stanju, crkvica je ostala sačuvana. Zanimljiva je jer se u njoj se nalazi vrijedna numizmatička zbirka, autogrami brojnih povijesnih ličnosti, te umjetnine i nakit koje su darovali supružnici Jerko i Ana Vukov Colić.

Crkva Gospe od Rašelje i legenda o njenoj gradnji 

Na Zlarinu se može vidjeti najstarija zlarinska crkva podignuta u 15. st. o čijem nastanku postoji legenda koja kaže da je otočna djevojka iz zaseoka Borovica jednog dana u zoru išla u mjesto na misu i na drvetu rašela vidjela mladu ženu u bijelom koja je rekla da kaže svećeniku i mještanima da baš na tom mjestu sagrade crkvu. Kada je to ispričala ljudima, nitko joj nije povjerovao. Drugi dan joj se Gospa opet ukazala i ovoga puta joj je dala svoj pȃs (pojas) na kojem je pisalo „Zdravo Marijo“. 

Kada  su mještani otišli za djevojkom vidjeti  stablo rašelja tamo su našli uokvirenu sliku Gospe. Kako su već  počeli graditi crkvu na jednom drugom mjestu na kojem im gradnja nije uspijevala jer se crkva urušavala, odlučili su odnijeti pronađenu sliku tamo. Legenda kaže da se, kada su u svečanoj procesiji, na čijem  čelu su išle četiri djevojke u bijelom noseći uokvirenu sliku,  podigla oluja i počela je padati kiša nakon što je mjesecima bila suša. Kako su sliku pokušali tri puta bezuspješno premjestiti, na kraju su popustili i crkvu sagradili upravo tamo gdje je slika pronađena. Nazvali su je Gospe od Rašelje po stablu na kojem je slika nađena. Slave ju 8. srpnja, na dan kad je bila održana prva procesija.

Crkva je poznata po pravilniku (matrikulu) o humanitarnim i socijalnim pitanjima pisanom na latinici, čakavštinom i predstavlja prvi pisani dokument takve vrste, nastao čak 36 godina prije otkrića Amerike.

U Gospi od Rašelje mogu se vidjeti brojni zavjetni darovi; nakit, koralji, zavjetne slike, makete brodova. Ovu su kolekciju religioznih predmeta, po običaju davanja zavjeta  ili darova kao zahvale u crkvi ostavili  zlarinski ribari, pomorci, koraljari, težaci i iseljenici.

Borovica

Na otoku se mogu vidjeti ruševine Borovice, prvog naselja na otoku nastalog još u srednjem vijeku. Prvi stanovnici Zlarina su živjeli blizu polja, nadomak dva izvora, smješteni iza brda kako bi bili sigurni od gusara i napadača. U suhozidnoj tehnici su gradili suhozide oko polja i vrtova, torove za domaće životinje, kućice i bunje.

Živjeli su od ribolova, sakupljanja i prodaje sol, vinogradarstva i stočarstva. U domaćoj radinosti su za svoje potrebe izrađivali odjevne predmete od ovčje vune, pleli košare, kovali svoje poljodjelske alate i izrađivali udice od struna konjskog repa. Imali su glavara i običaj je bio da se odluke donose zajednički, na seoskoj čistini koja se zove Rudina. Iseljenici i pomorci su imali običaj nositi zlatnu naušnicu u uhu koja bi pokrivala pogrebne troškove ako je onaj koji je nosio umro u tuđem svijetu.

Od tipičnih jela se spremao osobit specijalitet od malih kuhanih hobotnica koje su se po tavernama posluživale na lišću od vinove loze.

Leroj

Zanimljivost otoka je veliki mjesni sat iz 1939. ,podignut na inicijativu tadašnjeg načelnika koji je ugledavši se na velike gradove animirao mještane s riječima: „Ne znate kad lijegate, niti kad ustajete, niti kad se Bogu molite. Nemamo ni tornja, ni sata na njemu, kao što ga imaju sva prosvijetljena mjesta. Hoćemo li ga graditi?“

Ljudi su pristali i kako su svi pomagali  gradnji, sat je postao predmet ponosa i zlarinskog zajedništva.

Leroj (iskrivljeno od tal. riječi sat - orologio) je do danas ostao simbol otoka.