Zagledate li se u lica prolaznika koji koračaju prema luci da bi se ukrcali na brod i otisnuli put otoka, često ćete vidjeti da im u uglu usana i očiju titra neki poseban osmijeh. Vjerojatno je to zato što je otočna stvarnost, naprosto, drugačija od one kopnene i čovjek se jako raduje takvoj, lako dostupnoj promjeni. Ljudi znaju opisati da im je na otoku sve intenzivnije i opojnije i da otok donosi spokoj, tišinu i mir. 

Da bi se otkrila ta tajna emocija, svakako se valja ukrcati makar na neko kratko brodsko putovanje. Za početak, najlakše je i najbrže iz vodiške luke krenuti do Prvića, po takav jedan osmijeh, baš s Faustova otoka. 

Prvić je toliko blizu kopnu da nam je potpuno jasno njegovo ime. On oku i duši pruža umilne,  pitome vizure padina punih blagosti mediteranskog raslinja i dva skladna, živopisna, u kamenu sagrađena mala mjesta: Prvić Šepurine i Prvić Luku. Za upoznavanje pitomosti Prvića treba prvo sveobuhvatan pogled iz daljine, a zatim iz najveće blizine, s mirom koraka spore, opuštene šetnje otočnim putevima.

Prije iskustva samog iskrcaja, zaista je dobro pažljivo pogledom obgrliti prvo Kanal Svetog Ante i grad Šibenik s morske strane jer tako se gradu prilazilo stoljećima. Taj put u sebi čuva nešto bezvremeno, natopljen je posebnom atmosferom. 

Za one koji se žele ponovno zaljubiti u Šibenik i podsjetiti se kako dojmljivo izgleda katedrala sv. Jakova s mora, kao i za one koji ju nikada nisu vidjeli, vrijedi ju promatrati tako, kao dio cjeline i znati da ju je Faust uvrstio u svoje djelo Machinae novae kazavši: “... jer je izvanredno lijepa i neobična oblika htio sam je kao ukras svoje domovine uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića”.

 
 

Lijepo je pustiti se toj plovidbi Faustovim zavičajem, kao zagrljaju koji vas toplo dalmatinski,  domaćinski dočeka i kaže: dobrodošao u naš dom! 

Vrijedi reći da je za nas, s prezimenom Cukrov, upravo Prvić otok koji nam je prvi do srca. Faustov otok je, naime, ujedno i otok naših predaka. 

Za ovog znamenitog Šibenčanina, on je bio najsvetija uspomena djetinjstva; sjećanje na sretne i bezbrižne dane provedene na obiteljskom ladanju. Tim mislima se Faust vraćao, baš kao što se svi mi, bez obzira tko smo, vraćamo suncu koje nas je ogrijalo dok smo bili maleni. Ovom se otoku i nakon čitavog života provedenog u svijetu, iskreno želio i fizički, pod stare dane vratiti kao utočištu. S druge strane, naši preci Cukrovi su na ovom otoku živjeli običnim, težačkim životom, obrađujući zemlju, ribareći i ploveći. 

Taj trag za nas ima neprekinute, u naš život utkane niti rada i prisnu zahvalnost za slatkoću vina, maslina, ribe, voća i plovidbi. Prvić nam je zauvijek ostao na oku i na ruti. 

Stoga, zdravica i osmijeh za sve nas, za putovanje i za slatkoću povratka na Prvić!

  Brodski dnevnik - Sve