NP Kornati &
PP Telašćica

U obilasku Kornata vidjet ćete Turetu, jednu od najočuvanijih  bizantskih utvrda iz 6. stoljeća, iz vremena Justinijana, sagrađenih kako bi štitile i kontrolirale plovidbu Jadranskim morem. Njena je vojna posada nadzirala Kornatski kanal.

Na otočiću Vela Sestrica opaža se svjetionik Tajer iz 1876. godine, na visini od 47 m nadmorske visine stvarajući najromantičniju vizuru s granice Nacionalnog parka Kornati i Parka prirode Telašćica. 

Izdaleka se ističe njegov bijelo crveni osmerokutni metalni toranj i kamena zgrada svjetionika prostrta na površini od čak 500 četvornih metara. Jedan je od rijetkih svjetionika na kojem živi posada koja upravlja njime.

Uvala Telašćica na jugoistočnom dijelu Dugog otoka jedna je od najvećih i najbolje zaštićenih prirodnih luka na istočnoj obali Jadrana.

Ime joj dolazi od latinskog naziva „tre lagus“ što znači “tri jezera", jer se sastoji od tri dijela koja su međusobno odvojena suženjima. Te uvale su krške ponikve koje su pod more dospjele prije desetak tisuća godina nakon zadnjeg otapanja leda.

Uvala je bogata životinjskim svijetom a dno, prekriveno morskim cvjetnicama, je od velike važnosti za razmnožavanje mnogih vrsta riba.

Za vrijeme boravka na kopnu možete se okupati i roniti u slanom jezeru Mir. Ono je nastalo kao prirodni fenomen uslijed potapanja, nakon zadnjeg ledenog doba kada se morska razina podigla za otprilike 120 metara. Krška depresija se tada ispunila morem koje je u nju doprlo kroz brojne podzemne mikropukotine.

Jezero je natprosječno slano, a na jednom dijelu ima i ljekovitog  mulja. Temperatura vode ljeti je i do 6 °C toplija od temperature mora. U jezeru žive endemične vrste jegulje zvane "bižat" i "kajman".

Ako u Parku prirode Telašćica izbliza želite doživjeti prostranstvo, mir, nadahnuće i izbliza vidjeti kornatske krune, koje na Dugom otoku zovu "Stene", onda je posjet vidikovcu preporuka za vas.

Do vidikovca se, u desetak minuta laganog hoda, treba uspeti kamenitom stazicom koja iz uvale vodi kroz borove. Kada se uspnete, na raspolaganju vam je nekoliko, ogradom zaštićenih platoa, na kojima možete predahnuti, fotografirati se i uživati u beskrajnom plavetnilu otvorenog mora.

Ako ste ljubitelj šetnje, svidjet će vam se istražiti ugodne staze opremljene edukativnim info tablama kojima je premrežen park. Laganim hodom možete upoznati otok, vegetaciju, tradicijsku gradnju suhozida i težačkih nastamba.

Njima možete stići na kupanje u jezeru Mir, vidikovac ili do staze oko jezera. Staze su prilagođene svim dobnim skupinama, vode kroz djelomičan hlad i preporuka je da si u šetnju ponesete vodu za piće.

Poželite li u parku iskusiti aktivnost kretanja trail stazom i volite hodanje po prirodnom terenu, malo zahtjevnije od obične šetnje, moguće je, uz primjerenu obuću, prehodati oko 5 km dostupnu stazu koju je moguće u otprilike sat vremena prosječnom brzinom hoda.

Ovu stazu možete započeti uspinjanjem do vidikovca, nastaviti hodanjem do mjesta koje silazi prema jezeru Mir, sići kamenjarom do jezera i othodati oko jezera do kraja puni krug. Razina staze, lagana.

Kod slanog jezera Mir, naići ćete na lokalitet Skrača na kojem je moguće vidjeti začuđujuće moćan skup od tisuće kamenih skulptura.

Kamenje su slagali posjetitelji godinama i, iako je prvobitno bilo zabranjeno graditi ih, upornošću ljudi koji su ih nastavili graditi, ta praksa je danas u parku prihvaćena i predstavlja pravu atrakciju. Vjeruje se da ove skulpture predstavljaju komunikaciju s precima i da su "čuvari duša".

U uvali Telašćica možete posjetiti otvoreni rezervat divljih dalmatinskih magaraca, autohtone,  zaštićene pasmine u Hrvatskoj, koja je dio nacionalne, kulturne i prirodne baštine.

Ako želite razumjeti nekadašnji život u dalmatinskom kršu u kojem su magarci bili nezamjenjive, omiljene tovarne domaće životinje, ako ste ljubitelj životinja ili želite s djecom doživjeti radost hranjenja i draganja magaraca, ovo je mjesto koje će vas obradovati i razdragati.

Kada u povratku iz Parka prirode Telašćica prođemo tjesnac Mala Proversa, između Dugog otoka i Katine, doživjet ćete plovidbu jednim od najprometnijih prolaza u hrvatskom Jadranu. Ovo je ujedno jedan od glavnih ulaza u PP Telašćica i NP Kornati.

Današnja dubina tjesnaca je umjetno prokopana na 4,5 m. Promet je zbog otežanog mimoilaženja ograničen na 5 čvorova, pa se putnici s izletničkih brodova, po nekom nepisanom pravilu, u znak pozdrava imaju običaj domahivati.

Opažajući ostatke antičkih vila na obalama tjesnaca, pokušajte zamisliti nekadašnje prizore vila u funkciji s pripadajućim bazenima za čuvanje ulovljene bijele ribe.

Kao što nakon polazne rute prema Nacionalnom parku i uvali Telašćica prolazimo prvom otočnom skupinom koja se zove Donji Kornati, u povratku, da bi zaokružili cjelovit razgled i upoznavanje svih ključnih atrakcija otočja, prolazimo Žutsko-sitskom skupinom otoka ili Gornjim Kornatima.

U te otoke spadaju dva niza-Balabra-Sit-Šćitina-Gangarol-Bikarijica, te Tremuli-Glamoč-Žut-Kamenar. 

Hrid Galiolica ili Misi, kako je zovu na Murteru, je plićina na koju nailazimo na putu od Žuta, mjesto opasnosti za nepažljive nautičare. Lokalni ljudi navode kako je to mjesto gdje se znaju nasukati brodovi.

Na ovom mjestu, na dnu mora se još uvijek nalazi olupina starog željeznog broda koji je poslije Drugog svjetskog rata prevozio ugljen te nasukao i potonuo. Ronioci kažu da se na morskom dnu još uvijek može naći koja tona ugljena.

Uz otok Vrgadu, u zoni dobre morske struje ili korenta, smješteno je kavezno uzgajalište bijele ribe-orada i brancina, kojih se godišnje ovdje proizvede 2, 5 tona. Oko 90% ribe se izvozi na talijansko tržište. Riba ima oznaku ``antibiotic free", hranjena je hranom provjerene kvalitete i uzgoj se odvija po najvećim europskim standardima.

Vrgada je lijep otok bogate vegetacije u murterskoj otočnoj skupini. Već se u Srednjem vijeku spominje sa svojom Gradinom koja je bila od važnosti za nadgledanje jadranskog pomorskog puta.

Pakoštane su mu na sjeveru, Pašman na sjeverozapadu,  Kornati na jugozapadu, a Murter na jugoistoku. Na otoku se vadio pijesak i postojale su solane. Uz ribarstvo, stanovnici su intenzivno uzgajali masline i vinograde.

Kao i na drugim otocima, obradive površine su postepeno prekrili borovi i makija, no vrgadinsko, uglavnom starije stanovništvo, još uvijek održavaju maslinike, uzgajaju tradicijsko povrće, drže nešto ovaca i peradi. Dio stanovnika se bavi i turizmom.

Prolazeći put Murtera, na 300 metara od njegove zapadne obale, vidi se svjetionik Prišnjak, sagrađen 1886.

Nalazi se na istoimenom otočiću. Sagrađen je od kamena a njegova se terasa spušta na svega 15 metara od mora i malenog pristaništa. Prepoznatljiv je simbol otoka Murtera i neizostavan orijentir dobrodošlice u murterski arhipelag pomorcima pri noćnim plovidbama.

Na povratku za Vodice, prolazimo Murter-nazvan Otokom otoka, budući da u svom sastavu ima veći dio Kornata. Tišnjanski most ga čini dostupnim kopnenim putem. Na otoku su četiri naselja; Tisno, Jezera, Betina i Murter s četiri različita lokalna govora. Zona je bogata tragovima povijesne baštine, od Liburna, Rimljana i Mletaka.

Murter je mjesto s prelijepim prirodnim plažama, mjesto kvalitetne gastronomije i meka za zaljubljenike tradicijske drvene brodogradnje. Za otočni identitet je od osobite važnosti Muzej betinske drvene brodogradnje.

Uz južnu obalu Murtera nalazi se zanimljiva otočna skupina od dva otoka i dvije hridi. Jedna od hridi je Kukuljar, stijena na kojoj se nalazi prvi svjetionik u šibenskim vodama koji se napaja energijom Sunca.

Zapadno je okrugli otočić Babuljak visok 28 metara. Vodnjak, najveći otok među Kukuljarima u sebi krije špilju s pitkom boćatom vodom koju su zbog toga pohodili ribari. Zadnja u nizu je hrid Kamičić, nalik na oštar kameni nož, duga šezdesetak metara i visoka samo pola metra.

Na povratku s izleta, prema Vodicama, prolazimo uz Tribunj, živopisno ribarsko mjesto koje se odlikuje lijepom frontom obližnjih otočića i sačuvanim izvorno dalmatinskim izgledom naselja. Pogledom s morske strane uočava se slikovita vizura s dominantnom crkvicom zaštitnika sv. Nikole, lokalno nazvanog sv. Mikula koja s brda gleda na tribunjska polja, kuće i obalu.

Na brdu je nekoć bila utvrda Jurjevgrad, napuštena i porušena kada se stanovništvo s kopnenog dijela, pred opasnošću od Turaka, sklonilo na otočić  na kojem je iz tog vremena ostala slikovita cjelina gusto naseljen kamenih kuća s tipično dalmatinskim uskim uličicama.