Pijesak je jedan od najvrijednijih i najtraženijih prirodnih građevnih materijala na svijetu i njegove prirodne zalihe nestaju.U Dalmaciji ga zovemo salbun.

Morski salbun je nastao usitnjavanjem valovima zdrobljenih tvrdih stijena koje su valovi dalje, i dalje i dalje, beskrajnom upornošću doveli do mikročestica.

Kada morske struje taj pijesak nanesu na plaže, u jednom trenutku pijesak postane jako sitan pa ga struje više ne premještaju. Ipak, pijesak su u Dalmaciji za potrebe gradnje jedno vrijeme vadili i njime trgovali posebno opremljeni brodovi salbunjeri. Kako su oni bili mjesta izuzetno napornog rada, ljudi koji su ovaj posao radili bili su pravi težaci.

 

Povijest naše obitelji i brojna salbunjerska sjećanja vezana su za Franu Cukrova, za brodove Nenada, Malog Antu i izvornog, teretnog Desta.

Brodove salbunjere, često zovu  "hraniteljima" jer su, od bavljenja ovim izuzetno napornim poslom, oni koji su u njemu uspjeli ustrajati mogli dobro živjeti.

Kako  se pijesak prestao vaditi  '80ih godina 20. stoljeća iz trgovačkih brodara smo postali izletnički.

Za nas, pijesak će uvijek biti simbol obitelji, možda zbog Frane samoga, a možda i zbog sve te strpljivosti valova, kamenja i svog tog vremena koje je trebalo proteći da se pijesak stvori pod našim nogama.

Sljedeći
O sole mio  
  Brodski dnevnik - Sve