Ono što misliš to i postaješ

Ja sam INA,  brod s kraljevski dugom listom imena i značenja.

Rodila sam se 1988. u Kraljevici, u nekadašnjoj Jugoslaviji kao jedna od 11 čeličnih brodova klase Mirna, osmišljenih po obliku raketnih topovnjača koje su zvali Sklad.

Dali su mi ime PČ-177 Fruška gora što je značilo da sam patrolni čamac koji treba čuvati teritorijalnu liniju Jadrana.
Kad su me obojili u vojnički sivo, pomislila sam kako je to tmurna boja za jedan brod. Iz dana u dan, inženjeri su se bavili ozbiljnim temama, a moja čelična zrnca su se počela prisjećati svoje rude izvučene iz tla i to prizivanje prirode mi je bilo ljekovito.

Moje ime, Fruška gora, čiji su obronci poznati po vinogradima, navodilo me da mislim o putovanjima prema nepoznatim obzorima.
Dok sam štitila granicu i presretala ribare krivolovce iz Italije i krijumčare duhana iz Crne Gore, sanjala sam o zemlji koju nisam nikad vidjela i mislila kako život može i treba biti više od toga.

Zatim je došao rat i moja siva boja me umotala u olujni oblak neizvjesnosti. Ipak, kada sam 1992. presrela Drugi konvoj Libertas koji je vozio pomoć i potporu gradu Dubrovniku, dogodilo se nešto čudesno. U konvoju je, među svim drugim brodovima bio jedan koji je imao posebne oči na pramcu koje sam dobro zapamtila. Taj drveni brod se zvao Desto.

Kada je rat završio, vojne brodove u Crnoj gori, čekala je neizvjesna sudbina. Puno nas je završilo u rezalištima. Nasreću, mene nisu izrezali. Kupio  me je trgovac i prijevoznik s planovima da postanem brod za opskrbu kompanije naftne industrije Ina. Po njoj sam dobila novo ime INA. Iz sivog broda sam konačno postala bijeli. To mi se, kao i ime, jako svidjelo.

Moja pustolovina se nastavila kad me je, šesnaest godina nakon prvog susreta, kupila ona ista obitelj čiji mi se brod s lijepim očima toliko svidio. Zadržali su mi ime i po meni su ime svoje firme Desto promijenili u Destina i to je zvučalo kao sudbina. Stigla sam na mjesto o kojem sam sanjala. Ja sam Ina, čelični brod čeličnih živaca, najbrži i najmoderniji brod na srednjem Jadranu, koji nikada nije želio biti ratni brod.
Moj kapetan je Ante Cukrov Stariji, zvan Desto, čovjek čeličnih živaca, miran i ozbiljan.

Ja sam veliki bijeli brod koji prevozi nasmijane ljude na lijepa izletnička putovanja na kojima im sve moje čestice čelika šapuću: Ono što misliš, to i postaješ.

Karakteristike

Galerija

Ostali brodovi naše flote