Voda je na otocima oduvijek bila iznimno dragocjena. Otoci su ovisili o gusternama, a bunari su bili prava dragocjenost. Slatka voda bila je za piće, a boćata, ona u kojoj se slatki izvor miješa s morskom vodom, bila je pogodna za pranje rublja i kuhanje.

Na donjoj rivi koju na Zlarinu zovu Donja banda, možete vidjeti Vrulju, izvor podvodne vode koja se miješa s morskom. Na tom mjestu su se lokalne žene i djevojke prale i ispirale rublje, odjeću, pokrivače, plahte. Tako opranu robu su nosile u drvenim koritima, „maštelcima“ na glavi, često i bez pridržavanja rukama ovog teškog tereta, onako kako su to nekada činile žene u ovim krajevima. Da bi mogle nositi težak teret na glavi, na glavu bi stavile mali, meki kružni šivani jastučić od šarenih tkanina, oblika nalik na uštipak, s rupicom u sredini. 

Vrulja je za zlarinske žene bila mjesto za pranje rublja i druženje gdje su taj naporni rad lakše obavljale uz razgovore, šale i pjevanje. Kalo su muževi većini njih radili daleko u tuđem svijetu, kako bi mogli prehraniti obitelji, ovo žensko zajedništvo je bilo način pružanja uzajamne podrške. 

Vrijeme Zlarinki koje na Vrulji peru robu je nestalo s uporabom perilice za rublje, a danas se na izvoru vode vide tek jata ribica. U povijesti kinematografije je Zlarin i motiv žena koje peru rublje ovjekovječen na njemačkom filmu Princeza Koralja iz 1937.

  Brodski dnevnik - Sve